Splitski pazar desno od ceste na snimci iz 1896. godine. Kampanel sv. Duje je upravo cijeli obložen gredama drvene
skele. Posebnost ovih fotografioja iz 1896. godine je jer su nastale na istom mjestu samo su snimljene u nekoliko
uzastopnih dana.
Vidimo dvije gospođe u šetnji po bijelom putu između ljevih i desnih rubnika ceste, a desno se vide magarci i konji i
raspremljeni karovi.
Nevjerojatno da se je u grad dovozilo toliko karova natovarenih sijenom za prodaju domaćim težacima za prehranu
njihovog blaga. Srerdinom slike dominira seljanka koja veselo gazi sa pazara noseči krtole u kojima se je držala perad
za prodaju jer su imali dva poklopca, te bi kokoše samo proturile glavu.
Novi motiv sa pazara gdje su u ponudi drugi seoski proizvodi i druge nošnje seljaka prodavača.
Lijevom stranom slike dominira kršni momak sa kapom šibenskog zaleđa i opancima broj 50. Do njega seljak prema ostalima poređujući pristojno odjeven i sa šeširom prodaje vreću zapakirane komušine koja bi bila dostatna za ispuniti jednu slamaricu. Desno ljepuškasta djevojka iz bliže okolice drži u rukama dvije staklene boce sa mlijekom za prodaju. Obe boce su od pola litre, samo što je lijeva pri dnu dosta tanja te se nazire mlijeko kroz tanke stijenke boce pri dnu, a lijeva boca je isto tanja pri dnu samo dosata deblja. Tehnologija puhanog strakla XIX stoljeća. Ostalo dvoje očito suprižnici nude na prodaju kukuruznu komušinu za izradu ležaja.
Prema sjenama na snimci koja je nastala isto ujutro, ali promet na tržnici nije bio kao i drugih dana, već su se prodavali domaći proizvodi u vrećama.
Opet imamo kršnog momka iz bliže okolice sa kapom iz Zagore. Desno seljak sa granice prema Bosni koji nudi na prodaju u vrećama svoje proizvode.
Lijevo prema istraživanju slično su se nosili u prošlosti seljaci oko Imotskog. U sredini slično odjeveni seljak odmara se na svojim vrećama a do njega su vjerojatnoi žena i kćerka. Desno splitski težak bi trebao biti domaći kupac na pazaru.
Spliska obala u vrijeme jematve 1896. godine. U pozadini Marijan, Bajamontuša i sv. Frane i nikad snimljeni kar sa mišinama punim masta hita prema Varošu, tako da se sve praši pod konjskim kopitima. Usporedo hitaju težaci koji gone konje natovarene sa po dvije mišine masta.
Za ne povjerovati gledajuči gornju sliku da je u Splitu bilo i takve sirotinje. Slika sve govori počevši od ostataka opanaka usporedivih sa nekim vrstama obuće danas. Hlaće od debele čoje čudnog kroja na turu. Košulja nekad bijela sa mnogo rupa. Na glavi vlaški turban. Konjić kasa sa dvije kozje mišine pune masta prema Bajamontuši.
Vjerojatno varoški težak goni konja sa mastom, a lijevo šeta dokoni splitski težak svećano odjeven.
Splitski Marijan bez danas poznatih skala i puta prema vrhu.
Bajamontuša i sv. Frane bez novog zvonika i još vidljivi stari kampanel. Odmaraju se seljaci koji na rivi prodaju drva.
Bajamontuša i pročelje sv. Frane prije adapatacije ulaza i gradnje novog zvonika.Stari jzvonik oš uvijek prisutan.
Težak goni konja sa sa mastom u kozjim mišinama pred Bajamontušom. U pozadini se vidi ogradni zid Sustipanskog groblja.
SOLIN I MOST ZA GOSPIN OTOK
Seljaci se vračaju sa pazara u Splitu i prolaze kraj solinskog mosta preko Jadra za Gospin otok.
Pred odvojak za most na Gospin otok preko Jadra upravo prilaze seljaci jašući na konjima.
U odnosu na danas vidi se kapelica koja je u to vrijeme bila lijevo od mosta. Uz prvi luk
mosta desno pralja pere robu na Jadru i iza nje je prevrnuti maštil.
S druge strane mosta nekoliko lavandera pere robu na Jadru.
Iza seljaka koji vodi tovara sa pletenim kofama na povodcu vide se ovce i konji na ispaši tik uz most za Gospin
otok.