Biskup Fosco Antun Josip rođen 1826. godine u Šibeniku, a preminuo je iznenada 25.03.1894. godine. Imao je veličansven sprovod, kako navodi don Krsto Stošić. U pogrebnoj povorci snimljenoj sa terase hotela Krka bilo je preko 500 toraca (palice koje se vide na slici, a na vrhu imaju svjeću). Najstarija snimka jednog pogreba u Šibeniku u momentu kada se pogrebna povorka kreće od katedrale pa oko gradskih zidina prema groblju sv. Ana. Tijelo biskupa Fosca je kasnije preneseno sa sv. Ane u katedralu 19.04.1898. godine.
Sa žutom strelicom je označen šibenski gradonačelnik Vitez Ante Šupuk koji je učestvovao u posljednjem ispračaju biskupa Fosca. Najdugovječniji šibenski gradonačelnik koji je radio za dobrobit Šibenika trideset godina prepoznatljiv je na slici po svojoj specifičnoj bradi.
Pogrebna povorka koja kreće od Bađane pa prema obali između parka i nekadašnjeg kina Tesla spada u najmasovniji pogreb ikada održan u Šibeniku. Tom prilikom su vojnici nosili prema obali devetnajest lijesova uz pratnju mnoštva šibenčana.
Po dolasku pogrebne povorke na obalu lijesovi su poredani pred zgradom Makale. Najvjerojatnjije radi prenosa posmrtnih ostataka u devetnaest lijesova brodom prema Rijeci, jer trebamo znati da u to vrijeme nisu postojale druge veze sa unutrašnjošču (željeznička pruga prema Zagrebu tek je otvorena 1925. godine).
Sokolaši u svečanim odorama koji su krenuli na posljednji ispračaj svoga sudruga Delfina koji je živio na Staroj cesti, te da bi pogreb bio veličanstveniji napravljen je cijeli krug po gradu da bi se zatim pogrebna povorka vratila opet na Građu prema sv. Ani 1933. godine.
Pogrebna povorka prerano preminulog dječaka pri kraju tridesetih godina prošlog stoljeća koja kreče od kuće Pazini prema groblju.
Pogreb Frane Rontića iz ožujka l938. godine. Djevojčica je Neva (Marija). Zadnji s desna je moj djed Šime koji je bio povezan sa kumstvom s obitelji Rontić.
Pogreb gospođe Marici Montana supruge dr Dragomira Montane 1938. godine. Imučniji Šibenčani su organizirali uz pomoć pogrebnog poduzeća Colombo kompletnu pogrebnu uslugu sa svečano uniformiranim grobarima koji su pratili kočiju sa kapsom.
Pogrebna povorka pod samim grobljem sv. Ana tridesetih godina.
Jedan skromniji pogreb člana težačke obitelji tridesetih godina.
Pogreb uvažene osobe tridestih godina prošlog stoljeća. Pogrebna povorka je bila od Pazinijeve vile pa do Šarine banke.
Kako je pokojnik za života živio na Gorici to je pogrebna povorka napravila kug po centru grada, te Masnom ulicom opet krenula prema groblju. Pogreb je bio 19. 09. 1938. godine.
Pogrebna povorka sa vijencem i bijelim lentama kao i bijelom kapsom koju su nosili kolege preminulog koji nije bio oženjen. Prva s lijeva je gospođica Trinajstić na snimci iz 1939. godine.
Pogreb Ivana Božana Bedrice koji je krenuo od župnog dvora Gospe vanka grada preko Poljane, a ukop je bio na Danilu gdje je i pokopan 1939. godine.
Pogrebna povorka koja kreče od Vanjskog na posljednj ispračaj člana obitelji Breuer za vrijeme rata 1943. godine. Inače obitelj Breuer je imala svoju brijačnicu koja je radila i za vrijeme rata preko puta kazališta.
Posljenji ispračaj Torić Andrijane koji je bio 18. 05. 1952. godine do obale, a odatle je tijelo pokojnice prevezeno parobrodom u Vrgadu.
Jedan među zadnjim pogrebima koji su se kretali od kuće Pazini prema sv. Ani bio je i suprugu Marije Vatavuk legende Masne ulice 1958. godine.
Pogreb Katice Kužina 24.02.1936. godine
Pogreb mlade gimnazijalke Katice Kužina koja je preminula od banalne bolesti koja je za ono vrijeme bila neizlječiva u nedostatku terapije koja je danas dostupna.
Pogrebna povorka je formirana pred kućom Pazini i krenula je prema groblju sv. Ana.
Pogreb mladih osoba i nevjenčanih se je vršio bijelom pogrebnom kočijom koje su vukli bijeli konji.
Pogrebna kočija Katice Kužina šesnajestogodišnjakinje sa počasnom pratnjom školskih kolega i prijatelja.
Pogreb Jakova Kapitanovića 1939. godine
Pogrebna povorka krenula je od kuće Kapitanovića sa Starog pazara i pred palačom Mattiazzi okrenula se niz kazalište prema Kalelargi na putu prema sv. Ani.
Kako je Jakov Kapitanović bio dugi niz godina član sokolskog društva, to su mu na ispraćaju došli i Sokolaši župe Šibenik na čelu sa svečanim barjakom.
Sokolaši nose lijes sa pokojnikom, iza kojega su ožaloščeni članovi porodice i prijatelji.