Obitelj Petra Kuničića snimljena oko 1890. godine na Visu, tada Lissa u fotografskom atelieu Celestina Polzinettia. U to doba je Kuničić službovao kao učitelj u Visu, a zatim u Blatu na Korčuli, a od 1901. godine u Starom Gradu. Prva s lijeva na fotografiji je kčerka Zlatica kasnije učiteljica kao i njena majka Marica koja sjedi. Desno od majke stoji mlađa sestra Natalija, a iza nje stoji njezin otac Petar Kuničić. Do sada se nikada nije spominjao u Visu fotograf Polzinetti kao obiteljski fotograf sa stalnim fotografskim ateljeom.
Pozadina albuminske fotografije zalijepljene na kartonu fotografa Celestina Polzinettia koji je radio na Visu pred kraj devetnaestog stoljeća. Na zadnjoj strani se mogu vidjeti i dvije reprodukcije medalja osvojenih u Italiji na međunarodnim izložbama 1881. i 1882. godine u Napulju.
Falkuša razvijenih jedara sa nadgrobne spomen ploče obitelji Kuničić u Starom Gradu.
Poslije defilea kroz cijelo mjesto viški sokolaši i njihovi gosti sa Hvara pristigli su na mjesto gdje je danas viški park u Maloj bandi gdje je održan veliki svečani skup cijelog mjesta.
1.
Detalj sa prethodne slike koji ilustrira svu raskoš i ljepotu ondašnjih gospodskih toaleta koje nisu nimalo zaostajale za ondobnom svjetskom modom.
2.
Sokolaši u defileu sa zastavama društava, a pred njima muzikanti i djeca također svečano odjeveni.
3.
Sokolaši u svečanim odorama i razdragana masa na prostoru gdje je pred II svjetski rat izgrađena pravoslavna crkva.
Poslije zajedničkog defilea hvarskog i viškog sokola od Kuta do Male bande priređen je svećani ručak kojim se u Bateriji nastavilo druženjem uz članove sokola i njihovih obitelji.
Hrvatski dom koji nije postojao na razglednicama Visa na početku dvadesetog stoljeća. Još uvijek pedesetih godina je u prizemlju bila čitaonica i prvi televizor u mjestu Visu, samo što se mogao gledati samo talijanski program. U velikoj dvorani na katu su se održavale sve kulturne manifestacije, te plesovi i maskenbali.
Grupa višana slikana pred svojim kućama i butigama i desno uobičajeni današnji izgled istog mjesta. Tuga i pustoš.
Članovi “Društva Viški skup” svečano odjeveni prigodom nekog događaja ??? pred zgradom koja je i danas ista kao pred više od sto godina a tik je uz općinsku zgradu. Kulturno društvo “Viški skup” osnovano je još daleke 1870. godine.
Bez mehanizacije i uz pomoć dvaju karova na kojima su na desnom pričvrstili konopima korijen palme, a na lijevom položili uvezane grne uz angažiranost ogromnog broja ljudi. Prava je šteta što ne postoji kompletna slika sa koliko su mazgi i konja upregnutih u takav omnibus prebacili palmu do odredišta.
Možemo zamisliti kojim su mukama i trudu bili izloženi višani prilikom premještanja i presađivanja ove četiri već ogromne korjenima povezane palme. Vidimo da su ih prilično stručno učvrstili kako pri korjenu, tako i pri početku krošnje. Prema građevinama u lijevom kutu fotografije gdje možemo vidjeti u pozadini kulu i zgradu pred njom koje služe kao orijentir možemo zaključiti da su s tim palmama započeli gradnju gradskog perivoja koji postoji i danas na istom mjestu.
Od crkve sv. Duh, te ogradnog zida vrta Paloca i početka Male bande na prostoru ispred prema sadašnjem parku sa palmama vidimo veliku grupu višana prilikom zajedničke snimke.
Slika koja prikazuje grupu domaćih mještana angažiranih u službi austrijskih geodeta sa svom potrebnom opremom slikanih pred ogradnim zidom vrtla pred zgradurinom “Paloca”.
Vis i Komiža bili su povezani 1908. godine tjednom vezom parobrodom koji je kretao iz Trsta srijedom ujutro a stizao je preko Splita i otoka petkom ujutro i za sat po iskrcaju putnika i tereta vračao se je istom rutom za Trst. Prevoz je vršila trščanska brodarska kompanija Lloyd Austriaco.
Vis je još 1886. godine imao parobodarsku vezu sa Zadrom brodovima na lopatice”Battelli a Vapore del Lloyd Austro-Ungarico” i to po cijeni za I razred 8 fior. 75 soldi, II razred 6 fior. 15 soldi i III razred 3 fior. 20 soldi. Uz nadoplatu od 75 soldi mogao se je iznajmiti i krevet.