Kula Teodošević nekoliko stoljeća zvonik stolne crkve Sv. Jakova je na desnoj strani slike. Desno uz kulu se vidi prolaz sa obale u grad zvan “Černomit”. Kula zvonik katedrale je porušena od 2. do 10. rujna 1889. godine. Još 1. veljaće 1882. godine biskup Fosco zatražio je da bi se gradio novi zvonik katedrale, ali nikad nije uspio zatvoriti finacijsku konstrukciju unatoć poćetnom kapitalu.
Sa lijeve strane je kuća talijanskog doseljenika Montanarija vlasnika pogona za proizvodnju tjestenine pogonjenog konjem. Pogon je zapoćeo sa radom 1868. godine. Prislonjena uz kulu Teodošević je zavjetna crkvica sv. Roka zaštitnika od kuge sagrađena 1411. godine. Prizemlje kule Teodošević i crkva sv. Roka je bila u vlasništvu obitelji Giadrov. Crkva sv. Roka je već porušena 1875. godine.
Kula Teodošević na slici engleskog arhitekta i putopisca Jacksona kako ju je zatekao prilikom prve posjete Šibeniku. Sv. Roko je već bio porušen.
Po rušenju kule Teodošević i zavjetne crkvice Sv. Roka na staroj zgradi tamnica i jedno vrijeme funduka – skladišta hrane vide se ostaci crkvice sv. Roka koja je bila naslonjena na funduk.
Kula Teodošević u temeljima po istražnim radovima prilikom obnove skala prema katedrali.
Prilikom poćetka radova na novom stepemištu od trga pred katedralom prema obali vršeći dubinskog iskapanja temelja sve do morske razine na svjetlo fana izašli su i masivni jugozapadni dijelovi zidina kule Teodošević. Na tu južnu stranu prema istoku bila je prislonjena crkva sv. Roka koja je porušena prije same kule Teodošević.Na slici su temelji kule Teodošević prilikom radova pedesetih godina XX stiljeća.
Kula Teodošević i sv. Roko na slici putopisca i slikara početkom XIX stoljeća. Desna strelica je na mjestu gdje je u to doba bila lođa prislonjena na kulu, danas muzej. Lijeva strelica ilustrira stari način drvene gradnje proširenih potkrovlja kojih je bilo dosta u Šibeniku. Na tom mjestu je danas turistički ured u bivšoj kući Montanari.
U gradskom predjelu Dolac tik do rodne kuće pjesnika Vinka Nikolića imamo još do dans preživjeli način nadogradnje proširenog potkrovlja kakav imamo na prethodnoj slici koja ilustrira Šibenik oko 1800. godine.
Navedenim načinom gradnje, tj. proširenja dobivalo se nekoliko metara više prostora bitnih za život mnogočlanih obitelji. Po pričanju pjesnika Nikolića susjeda koji je živio u mladosti u sličnoj kući u susjedstvu živilo se na katu po danu, gdje se i kuhalo na otvorenom kominu, a na spavanje se išlo u potkrovlje. Nikolić kaže da se sjeća svoga djetinjstva i crnih greda potkrovlja koje su ga ispraćale na spavanje i dočekivale po buđenju ujutro. U prizemlju je bila konoba.